Opera nije dosadna

Djeca O.Š. Bukovac posjetili su operu Carmen 8.11.2008.
Pogledajte njihove skice te pročitajte osvrt učiteljice Anite Kesić, kao i Dubravkin komentar.

10.11.2008.

U razgovoru s gđom. Dubravkom Šeparović-Mušović nastala je ideja  da učenici 2.b razreda OŠ Bukovac u pratnji roditelja s učiteljicom posjete Hrvatsko narodno kazalište i prisustvuju izvedbi opere Karmen.

Ideja je nastala kako bi se djeci približilo kazalište i opera te ih na taj način polako, od malih nogu, uveli u svijet kulture. Gđa. Šeparović-Mušović prisustvovala je satu glazbene kulture na kojem je detaljno djeci pojasnila rad kazališta i sve potrebne predradnje kako bi nastala jedna opera. Djeca su sa zanimanjem pratila cijeli sat i veselila se odlasku u kazalište. U subotu navečer, lijepo dotjerani i veseli, došli su u kazalište gdje su znatiželjno promatrali sve oko sebi. Svima je to bio prvi dolazak u HNK-a. Pod dojmom sjeli su na svoja mjesta i sa velikim zanimanjem odgledali cijelu operu. U razgovoru s njima nakon predstave, došla sam do zaključka da je djecu jako zanimala opera, scenski nastup i kostimi i iako sadržaj nije u potpunosti odgovarao njihovoj dobi, to nije bio nikakav problem. Svatko je u operi pronašao nešto što mu se jako svidjelo, a negativnih komentara uopće nije niti bilo. Roditelji su također bili oduševljeni, što je itekako utjecalo i na njihovu djecu. Takav pozitivan stav od strane roditelja, škole, okoline potreban je kako bi se djecu naviknulo na gledanje i slušanje opere.

Moje mišljenje je da bi djecu što ranije trebalo navikavati na slušanje i gledanje opere kako se kasnije ne bi stvarao nekakav negativan otpor. Isto kao što gledaju kazališne predstave od najranijeg doba, trebali bi biti upoznati i s operom.  Na taj način operu bi prihvatili kao nešto lijepo i ugodno, a ne onako kako većina mladih ljudi ima mišljenje - kao nešto dosadno.

Pokaže li se još kakva prilika kao ova, rado ću voditi svoje đake na operu a vjerujem kako će i njima biti drago opet sudjelovati u nečemu takvome.

Kao operna umjetnica, na spomen svog zanimanja, redovito doživljavam razne komentare.
Uglavnom većina ljudi misli da mi pjevači ne radimo ništa.
No, meni trenutno nije glavna okupacija uvjeravti ljude da biti operni pjevač je jedno vrlo vrijedno, rijetko i naporno zanimanje, vec mi je cilj bio ,djeci, uzrastu od 8 godina, približiti operu kao nešto zanimljivo i cijenjeno, prije nego ih netko drugi uvjeri u suprotno, a to su redovito oni koji vjerojatno nikad nisu ni gledali jedno glazbeno-scensko djelo.

Približavanje i upoznavanje djece s operom, započela sam na jednom oglednom satu u Osnovnoj Školi» Bukovac», kod učiteljice Anite Kesić.
Ne tajim da upravo taj razred pohađa i moj stariji sin Din, pa sam iskoristila priliku, da njima 15 ispričam nešto o operi.

Objasnila sam im što je Kazalište, važnost Kazališta u društvu.
Takoder, kako nastaje predstava,od režisera, kostimografa, scenografa.
Također, koliki rad i kolike probe se odrade prije svake premijere.
Naučili su razliku onoga što vide na sceni i onoga iza scene, koliko ljudi je potrebno da bi nastala i odvijala se jedna predstava,tko je šaptač, inspicijent, šminker ili tko je intendant.

Zašto opera Carmen?
Zato što je najizvedenija opera na svijetu i najpoznatija.
Otpjevala sam im Habaneru i objasnila da Carmen u toj ariji priča o ljubavi,
Otpjevala sam im Sequidillu i objasnila da Carmen tako zavodi Don Josea, i
Otpjevala sam im Chanson Boheme i objasnila da se ona tako zabavlja.
Objasnila sam im da je muzika veselje i da kroz nju izražavamo svoje osjećaje.

Zamolila sam ih da nacrtaju svoje dojmove koje upravo gledate.

Dokazali su da su izvrsno percipirali scenu, kostime i radnju.
Primjetili su da je scena tamna, kao i kostimi, shvatili su što znači cureća sol, nož na sredini scene.
Na kraju su rekli, da su ih boljele ruke od pljeskanja.

Dokazali su nam, da su djeca naša najdraža publika.
Dokazali su nam da je OPERA potrebna ljudima ,
Dokazali su nam da je ova opera Carmen u potpunosti uspjela predstava,

Skice: