Biografija

Zlatko Madžar

U rodnom gradu Dubrovniku završila je nižu glazbenu školu. Prve javne nastupe ostva­rila je kao članica violončelističkog Kvinteta sv. Petra, a uz to je bila članicom dubrovačkog zbora Katedralni madrigalisti. Po završetku Prirodoslovno-matematičke gimnazije, nastavila se školovati u Zagrebu., gdje je 1993. diplomirala na Arhitektonskom fakultetu. Studij solo pjevanja pohađala je u razredu prof. Snježane Bujanović-Stanislav na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je diplomirala 1998. i
magistrirala 2000. godine. Usavršavala se kod Ruže Pospiš-Baldani, Dunje Vejzović, Eve Blahove i Carol Byers. Za vrijeme studija pozornost glazbene javnosti privukla je uvjerljivim scenskim tumačenjima dviju zahtjevnih uloga (Madame Flora u Menottijevoj operi Medium i Julije Cezar u istoimenoj Händelovoj operi). Na Međunarodnom pjevačkom natjecanju (Karlovy Vary, 1999.) osvojila je drugu nagradu i posebnu nagradu Praške državne opere, u kojoj je naredne godine debitirala u naslovnoj ulozi Bizetove opere Carmen, dok se u Narodnom kazalištu u Brnu 2002. predstavila kao Amneris u Verdijevoj operi Aida.

Godine 2001. postala je članicom Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje je 2007. stekla status prvakinje. Na matičnoj sceni do sada je ostvarila šesnaest velikih uloga: Marina Mnišek (M. P. Musorgski: Boris Godunov), Predstojnica samostana (G. Puccini: Sestra Angelica), Zita (G. Puccini: Gianni Schicchi), Charlotte (Jules Massenet: Werther), Romeo (V. Bellini: Capuleti i Montecchi), Elettra (W. A. Mozart: Idomeneo), Amneris (G. Verdi: Aida), Princeza Eboli (G. Verdi: Don Carlos), Santuzza (P. Mascagni: Cavalleria rusticana), Majka Marie od utjelovljenja (F. Poulenc: Razgovori karmelićanki), Carmen (G. Bizet: Carmen), Adalgisa (V. Bellini: Norma), Kundry (R. Wagner: Parsifal), Gertruda (A. Thomas: Hamlet), Amneris (G. Verdi: Aida) i Ortrud R. Wagner: Lohengrin).

Prvakinja Zagrebačke opere kontinuirano je prisutna i na inozemnim kazališnim te festivalskim scenama (Brno, Prag, Ljubljana, Saarbrücken, Trier, Sankt Galen,  Klagenfurt, Graz, Beč i München), gdje se opetovano iskazala u nizu velikih uloga talijanskog, njemačkog, francuskog i slavenskog repertoara (Carmen, Amneris, Princeza Eboli,  Gospođa Begbick, Fricka, Adalgisa, Judith, Santuzza, Dalila i Ježibaba). Godine 2003., na velikoj turneji Opere Narodnog kazališta iz Brna, međunarodno uvažavana hrvatska  mezzosopranistica predstavila se japanskoj publici u naslovnoj ulozi Bizetove opere Carmen te kao Amneris u Aidi Giuseppea Verdija, dok je u ljeto 2010. – na prvoj kineskoj izvedbi Salome Richarda Straussa! – tumačila ulogu Herodijade. Na hrvatskim i osobito na inozemnim opernim scenama surađivala je s uglednim dirigentima i redateljima te s nekolicinom najslavnijih opernih pjevača današnjice (Paata Burchuladze, José Cura, Jonas Kaufmann...).

Dubravka Šeparović Mušović s velikom pomnjom njeguje koncertni repertoar, s posebnim naglaskom na opuse Gustava Mahlera (Dječakov čudesni rog, Pjesme na  stihove Friedricha Rückerta, Druga simfonija i Pjesma o zemlji). Na koncertnom podiju iskazala se kao upečatljiva i profinjena solistica u nizu velikih vokalno-instrumentalnih partitura, kao što su: Missa Solemnis i Deveta simfonija Ludwiga van Beethovena, ciklus Ljetne noći Hectora Berlioza, Rapsodija za alt Johannesa Brahmsa, Requiem Giuseppea Verdija, Kantata Gurre-Lieder Arnolda Schönberga...

Iznimna pjevačka i glumačka sugestivnost Dubravke Šeparović Mušović podjednako opčinjava publiku i kritičare, pa stoga prvi u pravilu ne štede dlanove dok drugi ne škrtare s pohvalama, što dodatno potkrjepljuje niz dobivenih priznanja: Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu (1996.), Nagrada Orlando (2000.), Nagrada Marijana Radev (2003. i 2011.), Nagrada hrvatskog glumišta (2003.), Nagrada Milka Trnina (2006.), Plaketa Grada Zagreba (2009.), Nagrada Tito Strozzi (2011.), Nagrada Grada Zagreba (2012.), odlikovanje Danice Hrvatske sa likom Marka Marulića“ i nagrada "najbolji Wagnerijanac 2013 godine".

Biografija  

U 2013. godini u kojoj je bila obilježena 150. obljetnica rođenja velike hrvatske sopranistice Milke Trnine posebno je svojim nastupima u Zagrebu, Dubrovniku i Križu dignitetu te proslave doprinosila Dubravka Šeparović Mušović. Na kraju godine, na Božićnom koncertu u Atriju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, proslavila se sjajnim izvedbama ciklusa Memorie Frane Paraća i Mahlerovih Rückertlieder uz Cantus ansambl pod ravnanjem Berislava Šipuša. Uz sve operne premijere i predstave u kojima je sudjelovala u svojoj matičnoj kući, u Operi HNK u Zagrebu, Dubravka Šeparović Mušović potvrdila se tako kao danas jedna od najuglednijih opernih i koncertnih pjevačica i postala nedvojbenom miljenicom zagrebačke publike. Mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović završila je studij arhitekture 1993. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, ali ljubav prema glazbi bila je jača i ona je 1998. godine diplomirala solo pjevanje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu Snježane Bujanović Stanislav. Tijekom studija istakla se kao Madame Flora u operi Medium Gian Carla Menottija, koja je bila izvedba u suradnji Muzičke Akademije i Kazališta Kerempuh. Godine 1999. privukla je pozornost u ulozi Cezara u operi Julije Cezar G. F. Händela u produkciji «Vero« u suradnji s Dunjom Vejzović na Zagrebačkim ljetnim večerima. U Karlovym Varyma 1999. osvojila je drugu nagradu i nagradu praške Državne opere, što joj je otvorilo vrata za operni debi u ulozi Carmen u Pragu 2000. godine. Slijedio je poziv za Amneris u Brnu 2002. godine. U međuvremenu, 2001. godine, postala je članica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Prva uloga na zagrebačkoj opernoj pozornici bila je Zitta u Puccinijevom Gianni Schicchiu, slijedila je Marina u Borisu Godunovu M. P. Musorgskog i uloga Romea u operi Capuleti e i Montecchi Vincenza Bellinija. Ulogom Elettre u Mozartovom Idomeneu 2003. označena je kao pjevačica sa smislom za neobična režijska rješenja. Te je godine nagrađena Nagradom "Marijana Radev" i Nagradom hrvatskog glumišta. Nadovezali su se nastupi u ulogama Amneris, Eboli i Charlotte, a iste 2003. godine gostovala je s Janačekovim divadlom iz Brna kao Amneris i Carmen na njihovoj japanskoj turneji. Ulogu Amneris ostvarila je u Ljubljani 2004. godine. Od 2005. do 2010. godine redovito je gostovala u njemačkom gradu Saarbrückenu i nastupala u ulogama Eboli, Adalgise, Begbick (Uspon i pad grada Mahagonija Kurta Weilla), te kao Fricka u Wagnerovom Rajninom zlatu, zatim Santuzza, Judit u Bartókovom Dvorcu modrobradog i nezaobilazna Carmen.

Na 10. Antikenfestspiel u Trieru (2007.) u otvorenom amfiteatru, predstavila se kao Dalila u operi Samson i Dalila Camillea Saint-Saënsa , koju je 2009. godine ponovno pjevala u St. Galenu na Ljetnom festivalu. Opera u Grazu angažirala je Dubravku Šeparović Mušović u ulozi Ježibabe u Rusalki Antonína Dvořáka koju je režirao proslavljeni Stefan Herheim. Uslijedio je i poziv za premijeru Rusalke (na njemačkom) u Volksoperi u Beču 2010., koju je pjevala i u sezonama 2011. i 2012. godine. U Klagenfurtu se predstavila kao Amneris u režiji Torstena Fischera (2010.) i u sedam izvedbi Mahlerove Druge simfonije. U ljetu 2010. gostovala je u Peking gdje je u prvoj kineskoj izvedbi Salome Dubrovkinja po rođenju i Zagrepčanka po mjestu života i rada ugledna Richarda Straussa nastupila u ulozi Herodias. U međuvremenu, u Zagrebu se nižu Carmen, Santuzza, Mère Marie, te Kundry (2011.) i Ortrud ( 2013.).

Upravo je jedinstvenom kreacijom Wagnerove Kundry iz Parsifala osvojila žirije i pripale su joj nagrade "Tito Strozzi", "Marijana Radev" i Nagrada grada Zagreba. Za nastup na Riječkim ljetnim večerima s proslavljenim tenorom Joséom Curom primila je strukovnu nagradu «Milka Trnina» Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Nastupi u rodnom Dubrovniku, na Dubrovačkim ljetnim igrama, ovjenčani su Nagradom "Orlando" čak dva puta, prvo 2000. godine.za intepretaciju Brahmsovih djela, a drugi put 2013., za koncert «Hommage à Milka Trnina» kojim je uveličala proslavu 150. obljetnice rođenja slavne hrvatske sopranistice. Odlikovanje «Danica Hrvatska s likom Marka Marulića», uručio joj je predsjednik Ivo Josipović za visoka dostignuća u kulturi 9.listopada 2013. godine. Uz sjajne operne kreacije gaji umjetnica i koncertni izričaj s naglaskom na djela Gustava Mahlera (Dječakov čarobni rog, Pjesma o zemlji, Rückertlieder, Druga simfonija), a Berliozov ciklus Ljetne noći izvela je uz Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Nade Matošević. Sa slavnim njemačkim tenorom Jonasom Kaufmannom pjevala je u koncertnoj izvedbi Wagnerove Rienzi s dirigentom Siegfriedom Kühlerom u Saarbrückenu (2006.), a u koncertnoj izvedbi Samsona i Dalile s Marcom Soustrom pjevala je uz Luksemburšku filharmoniju 2007. u Luxemburgu.

Od inozemnih uspjeha valja još navesti izvedbe Beethovenove Devete simfonije na Proljetnom festivalu u Pragu i Brnu s Liborom Pešekom, Verdijeva Requiema u Heidelbergu, Mahlerove Druge simfonije na Festivalu u Wrozławu s Jacekom Paspszykom i Schönbergovih Gurrelieder na Beethovenovom festivalu u Bonnu sa Stefaonom Blunierom. Bilo je još nastupa u inozemstvu, a brojne koncertne izvedbe u Hrvatskoj nije niti moguće pojedinačno nabrojiti.